15.05.1992 Petak
Dragi dnevnice,
danas je zadnji dan ove skolske 1991/92 godine. Toliko sam se radovala ljetnjem raspustu, da bih te na kraju na ovaj dan pisala u strahu. Desilo se nesto strasno. Na B. Malti se u ovim trenucima vodi borba, javljaju da je do sada 9 vojnika poginulo, a ranjeno neodredjeni broj.
Danas je naime vojska JNA trebala da napusti Tuzlu skupa sa svim naoruzanjem. Ja sam se do izlaska druge kolone vec bila vratila iz skole, jer sam kao sto znas prijepodnevna smjena i tako sam sjedila na igralistu sa Amrom i Vedranom kad zacusmo stektanje mitraljeza. Dolazilo je svega nekoliko metara od nas, iz pravca B. Malte. Potom padose pojedinacni pucnji i mi spazismo mladice u vojnim uniformama kako trce izmedju nasih zgrada u pravcu odakle pucnjava dolazi. Neko nam je dobacio da se sklonimo i mi potrcasmo koliko su nas noge nosile u smjeru naseg haustora. Sada se pucnjava vec pretvorila u kontinuirano stektanje, skoro svi stanari su sisli u prizemlje i okupili se na ulazu kada sam uletila medju njih! Od mame sam saznala da je moja komsinica i drugarica Asja, koja ide u IIIc, zadrzana u skoli skupa sa citavom popodnevnom smjenom i da ih ne smiju kuci pustiti. Cika Mehmed je valjda pokusao krenuti po nju tamo, i jos ga nema. Tako me je strah! Brata nema u kuci, nisam ga ni napolju vidjela, mama pokusava svo vrijeme dobiti njegovog druga Jaska!
Sta je ono sad?!
Uzasna eksplozija se upravo zacula! Boze, strah me je! Evo jos jedna, sta je ovo?! Prozor se sasuo!
Mama kaze da moramo u podrum, nastavit cu te izvjestavati dragi dnevnice cim stignem. Boze, sta je sa Asjom?!
Tvoja uplasena Jaca
